10 godina udruge Kulturni front

//10 godina udruge Kulturni front

10 godina udruge Kulturni front

Teško je ukratko sažeti prvih deset godina postojanja udruge „Kulturni front“, ali možemo konstatirati kako je danas naša udruga jedna od najaktivnijih i najproduktivnijih opatijskih udruga, sa brojnom bazom volontera, stručnih suradnika i mnoštvom projekata iza sebe. Najpoznatiji projekt udruge svakako je SF&Fantasy Festival Liburnicon, koji svake godine okuplja preko 1000 ljubitelja znanstvene fantastike iz cijele Hrvatske, a po mnogima slovi kao jedan od najperspektivnijih festivala mladih u regiji. Tu su još i projekti „Archery day na Učki“, „Barufekon“, cjelogodišnji projekt „Mala škola fantastike“, mala škola astronomije „Perzeidi“, razna predavanja, prezentacije, izleti, te brojna manja kulturno-edukativno-zabavna događanja. Danas udruga broji 48 članova, a na projektima godišnje volontira preko 60 mladih iz cijele Hrvatske.593989

Kako to obično i biva, u početku bijaše jedan san… Grupa mladih okupljena u opatijskom naselju Tošina imala je san o tome da se tošinsko atomsko sklonište (devastirano nakon domovinskog rata) pretvori u prostor za izlaske, za koncerte, te razna umjetnička i kulturna događanja. Većina nas je sanjala o tome kako se u taj prostor vraćaju bendovi poput Leta 3, Cacadoo Looka, Mayflowera, ili legendarnih Pohanih dlaka. Ti sanjari su bili mladi koji su odrasli u jednom radničkom naselju, odgojeni na rock kulturi, a „kršteni“ u opatijskim klubovima poput malog Quoruma ili Hobbitona. Ta ideja, o klubu, o kulturno-zabavnim događanjima koji će okupljati nas mlade i širiti poruku mladih, predstavlja pokretačku snagu Kulturnog fronta.

I tu negdje na sinergiji između punka, kronične dosade, filozofije i želje za promjenama, nastala je udruga. U ljeto 2001. godine, prvi predsjednik udruge, Marko Vrkljan Mrle, došao je na ideju kako bi bilo pametno osnovat neku udrugu jer na taj način možemo tražiti neka sredstva i prostor za sebe. Na osnivačkoj skupštini održanoj 12.1.2002.g. okuplja se 30ak mladih iz šireg područja Opatije, te to predstavlja službeni početak rada udruge, a službeni naziv glasi – udruga za razvoj kulture mladih „Kulturni front“. Nama je to svima tada zvučalo dovoljno buntovno da bude dobro. I danas tako zvuči. Svi počeci su teški, ali naš početak je bio živa muka. I trajao je godinama. Nismo imali nikakva sredstva, niti prostor, niti ideje kako i što da radimo. Nismo niti dopise znali pisati. Htjeli smo svašta, ali nismo imali niti vodstvo niti iskustva. Sve počinje izdavanjem fanzina „El Chupacabra“ (čak 20 primjeraka), a zatim i prvi projekt, doduše neuspjeli, bio je da organiziramo „Dane Tošine 2003.“. Ideja je bila da u tri dana ponudimo publici izložbe, koncerte, predavanja i sportska natjecanja. No vrlo brzo smo se zapleli u birokraciju, te vidjeli da to nije tako jednostavno kao što se činilo. (Trebat će gotovo šest godina čekati do prvih „Dana Tošine“.) Tada smo i prvi put pitali da nam se dopusti korištenje atomskog skloništa. Kada smo došli u Grad izgledali smo kao umiljata dječica koja su došla po čokoladu, ali umjesto čokolade dobili smo jezikovu juhu. Tako da smo brzo osjetili hladnu oštricu birokratskog aparata. Zbog nekih naših stavova, pogotovo predsjednika udruge, u našim počecima imali smo čak i stigmu anarhista, polu-revolucionara. To nam nije smetalo, ali bilo je interesantno gledati lica političara koji dolaze u posjet MO, a prostorije pune postera i knjiga koje zastupaju anti-globalizacijske pokrete, anti-MMF, anti-kapitalizam, vegetarijanstvo, i sve ostale aktivističke stvari. Bili smo pravi „unutarnji neprijatelji“.

Za potrebe sastanaka udruga se posvuda nalazi, da bi tek 2005. dobili na privremeno korištenje prostor Mjesnog odbora Tošina kojeg se i danas koristi. U međuvremenu udruga skuplja literaturu za buduću „alternativnu knjižnicu“, u kojoj će se naći djela koja nisu u knjižnicama, većinom anarhističke, filozofske ili sociološke tematike. Organiziraju se i okrugli stolovi, rasprave, bilo je tu i izložbi i nogometnih turnira, ali djelatnost udruge se većinom svodila na zajedničko provođenje vremena.

Upravo je 2005.g. izuzetno značajna za udrugu. Naime, te godine udruga je dobila  službene internet stranice, kupuju se projektor i kompjuter, rade se projekti sa drugim udrugama, pišu se projekti za natječaje, a posebno smo aktivni na inicijativi nakon koje društvena scena Opatije više nije bila kao prije. Radi se o našoj inicijativi da se okupe svi mladi aktivisti grada Opatije, da se krene u kreativni proboj te da se formira – Klub mladih grada Opatije, u kojem bi se organizirale kreativne radionice, izložbe, kulturno-zabavna događanja, prostor u kojem bi se sviralo i pjevalo, vježbalo, družilo i kreativno provodilo slobodno vrijeme. Željeli smo mjesto koje nije kao Opatija (koja je postala spavaonica) umrtvljeno, nego mladenački živo i aktivno. Željeli smo promjene. I one su skoro pa došle.

To je vrijeme kada noćni život odlazi iz Opatije i seli u Rijeku. Iako se nama tada ta noćna mora zatvorene Opatije činila kao privremeni gospodarski fenomen, vrijeme je pokazalo da je to surova stvarnost koja traje i danas. To je bilo vrijeme kada Opatija nije imala niti jedan event za mlade u gradu, a zatvorili su se gotovo svi klubovi u gradu. Mnoge generacije mladih opatijaca su ostale bez ičega. To je ono vrijeme kada su gorile palme u parku, kada su svaki vikend bile devastirane kamelije, klupice i ograde. A dušobrižnici su se čudili i sablažnjavali nad mladima koji teturaju po opatijskim parkovima prepušteni samima sebi. Tu se vidio ogroman jaz generacija, te potpuna imbecilnost gradskih politika koje nikada nisu vodile brigu o mladima.

Kada nitko neće – mi ćemo! U veljači 2005.g. okupljamo mlade grada Opatije sa inicijativom “Opatijski klub mladih”, te pomažemo Damiru Tomiću Jabuki organizirati 2. Barufe gdje prikupljamo preko 500 potpisa potpore za klub mladih. Na našu inicijativu stvara se i radionica Opatijski klub mladih, na kojoj se okupljaju sve udruge mladih, aktivisti, umjetnici i sva ekipa koja radi sa mladima u gradu. Radionicu vodi Igor Bajok (GONG, Moji Ičići) koji jedini od nas ima iskustva u civilnom sektoru i radu s mladima. To je bilo prvi put da su se mladi okupili iz različitih interesnih grupa oko jednog cilja. Radionica je trajala do kraja godine, održavala se na Tošini u našim prostorijama, a osim nas sudjelovali su i udruge Crta, Ventil, Žmergo i Akcija mladih. Sve je rezultiralo apelom gradu Opatiji da se da prostor za klub mladih, rođena je i udruga Komitet kao krovna udruga mladih grada Opatije, te prvi zajednički projekt – Op.Art Quisisana festival,  a kao dio programa Op.Arta koji je radio Kulturni front – tu je bio Abbacon (Abbazia con), kao prva opatijska „sf konferencija“, te pomoć oko Barufa.

Od svega za što smo se zalagali, nismo dobili previše, ali barem su udruge dobile prostorije u vili Antonio, te mogućnost da bendovi vježbaju u podrumu.

Ipak, najveći dobitak za grad, ali i za udruge su – projekti. Tada nastaju i bude se najveći projekti mladih grada Opatije (vjerojatno) u povijesti. U toj kreativnoj kaši pobjednici su Festival Barufe, Op.Art, te Liburnicon. Barufe u sinergiji snaga postaju jedan od najvećih festivala alternativne glazbe, sa preko 8000 posjetitelja, inozemnim gostima te vrlo kvalitetnim programom. Liburnicon je postao pravi ljetni hit, manifestacija sa zvijezdama i gostima iz cijelog svijeta. Op.Art okuplja stotine umjetničkih duša u pitoresknom Voloskom, gdje se ustalio kao prava kreativna snaga pozitivne energije. Sve ih povezuje to što im organizaciju čine mladi ljudi, opatijci, te predstavljaju pravi lokalni autohtoni proizvod. Samo ih treba njegovati i brendirati svakog na svoj način.

Sa Abbaconom, odnosno Liburniconom, smo dobili temeljni projekt oko kojeg se za udrugu vrti svih 365 dana u godini. Projekt kojeg smo tražili od osnutka.

Sa Liburniconom nismo razmišljali o tome da budemo veliki, niti nas je to interesiralo. S vremenom se to promijenilo zato jer smo težili tome da cijela priča Liburnicona ima smisla jedino ukoliko bude popularizirana. Dakle, morali smo napraviti ono što nas je motiviralo, a to je da radimo nešto za širi krug ljudi, nove zaljubljenike u fantastiku ili board gameove, da s drugima gledamo SF filmove ili pričamo o glazbi, mitologiji.. itd. Slobodno možemo reći da smo i iz čistog neznanja počeli raditi SF&Fantasy Festival ili konvenciju jer nismo imali pojma koliko je takvo što prisutno u Hrvatskoj, pa ni u svijetu. Radili smo prvo za sebe, a onda kada smo shvatili da radimo super, počeli smo Liburnicon organizirati za druge.

Od početka projekta je tu bio Roko Kero, koji je sa sadašnjim predsjednikom udruge, Marijanom Pavletićem, idejni začetnik Abbacona, dok smo David Šuker, Ivan Cerovac i ja (Tomislav Lesinger, tajnik) bili suradnici. Danas udrugu predstavljaju i Maja Mirković kao dopredsjednica, te Marijan Gvozdić, Igor Puhar, te Maša Dunatov kao članovi upravnog odbora udruge.

Od 2007. mijenjamo ime, reorganiziramo se, stvaramo tim, te radimo prve prave pomake koji nas neupitno vode do toga da postajemo veliki event. Nama su se tada ti koraci činili gigantskim, ali vrijeme je pokazalo da su oni bili mali, dok nas je iskustvo učilo da postanemo „veliki“. Organizacija Liburnicona je krenula i ostala na Tošini čisto iz razloga sto je većina osnivača sa Tošine i što smo se tu prvi put izborili za prostor.

Kako je Liburnicon rastao, dobivao je na kvaliteti, brojnosti publike, te je sa početnih 50 posjetitelja danas došao na oko 1200. Ali uz Liburnicon stvorila se potreba i za pomlađivanjem organizacije, te za volonterima. Tako je razvijena strategija da „odgajamo“ sve generacije opatijaca kroz Liburnicon. Sa društvom „Naša djeca“ Opatija na Liburniconu dio programa odvojili smo za najmlađe (6-12 g.) pod nazivom „dječja čarobnjačka škola“, sa osnovnom i srednjom školom radimo na projektu „Mala škola fantastike“ koji se sastoji u nizu radionica, predavanja i izleta, dok je za sve ostale tu uvijek Liburnicon, ali i Archery day te Barufekon. Na taj način spajamo sve generacije, a možemo se pohvaliti da smoponosni kako već imamo posjetitelje koji su završili našu dječju čarobnjačku školu.

Tako dolazimo i do današnjih dana, kada se udruzi priključuju novi članovi, novi volonteri, te dolazi do novog kreativnog proboja koji je rezultirao vrlo kvalitetnim i posjećenim Liburniconom 2011. godine. Posjetio nas je vrh svjetske fantasy literature sa milionima prodanih knjiga – Guy Gavriel Kay, a tijekom godina bili su tu i najugledniji znanstvenici i predavači akademik Vladimir Paar, dr.sc. Davor Pavuna, astronom Korado Korlević, ekonomist i politolog dr.sc. Slavko Kulić, arheolog Ranko Starac, dr.sc. Amir Muzur, genetičarka dr.sc. Đurđica Ugarković, filozof dr.sc. Elvio Baccarini, itd.

Posebno smo ponosni i na prijateljstvo sa našim popularnim HRT-ovim voditeljem emisije „Na rubu znanosti“ Krešimirom Mišakom, koji se svake godine vrlo rado odazove te uživa sa nama u čarima Liburnicona. Gotovo svake godine goste sa Liburnicona Krešo zove u svoju emisiju, što nam itekako imponira, a kao manifestacija spominjemo se i u Krešinim knjigama.

Što reći o budućnosti i željama? Prije svega želja nam je da se stvari u Opatiji promjene na bolje. Da se nađe više volje i financija za mlade i njihove projekte, te da u tome pomogne i lokalna privreda. Tijekom vremena svaka organizacija se troši, te je potreban dodatni stimulans kako bi se održala na istoj razini.  Želja nam je svakako da nas svi, a pogotovo lokalne vlasti, prepoznaju kao autohtoni brend mladih koji treba štititi i njegovati jednako kao i raslinje u opatijskim parkovima.

Hvala svima koji su nam pomagali kada nam je bilo najteže. Oni će se sami znati prepoznati.

Tomislav Lesinger

By | 2015-01-27T23:08:21+00:00 siječanj 27th, 2015|Nekategorizirano|0 Comments

About the Author:

Leave A Comment