Građani Opatije i članovi riječke akademske zajednice pokazali su veliki interes za predavanje koje je organizirano u sklopu projekta Opatija Coffeehouse Debates u prostorima Conference parka 25/7 u Opatiji. Preko pedeset zainteresiranih slušatelja je protekle srijede, 10. srpnja, u prepunoj dvorani, pratilo izvrsno predavanje i sudjelovalo u intenzivnoj i kvalitetnoj diskusiji, koji su zajedno trajali preko sat i pol, te pokazali kako se domaća publika izvrsno snalazi i u stručnim raspravama na engleskom jeziku.
Emanuela Ceva, profesorica političke filozofije sa Sveučilišta u Paviji i Sveučilišta u Genevi, otvorila je predavanje definiravši zviždanje (whistleblowing) kao čin pojedinca, zaposlenika neke institucije ili organizacija, koji kroz pristup povjerljivim podacima uočava neku ilegalnu ili nemoralnu praksu koja se u instituciji pojavljuje, te (željeći je ispraviti, a ne motiviran zaradom ili osvetom) djeluje tako da informira druge o toj praksi. Zviždanje tako može biti unutarnje (ako se ilegalna ili nemoralna praksa prijavi unutar institucije, nadležnim tijelima ili kolegama) i vanjsko (ako se praksa prijavi drugim institucijama ili organizacijama, poput policije ili sudstva, ili pak široj javnosti i medijima). Bitno je uočiti, ističe Ceva, kako se zviždanje razlikuje od zvonjenja (bell-ringing), koje predstavlja slučnu praksu u kojoj netko izvana, tko nije zaposlenik institucije (npr. istraživački novinar ili politički aktivist), skreće pažnju javnosti ili drugih institucija na ilegalne ili nemoralne prakse koje se događaju.
Glavno pitanje kojim se Ceva bavi vezano je uz dužnost zviždanja – budući da zviždači često snose jako teške posljedice (poput zatvorske kazne za Maning ili doživotnog progonstva za Snowdena), upitno je možemo li od zaposlenika bilo koje institucije očekivati i tražiti takvo ponašanje. Ono može biti dobro ili pohvalno, no previše je zahtjevno tražiti ga kao dužnost. Ceva se slaže s ovom idejom, ali okreće priču tvrdeći kako je zviždanje prvenstveno dužnost institucija, a ne pojedinaca.
Naime, ona smatra kako institucije imaju dužnost osigurati procedure i modele kroz koje se mogu ispravljati greške koje u institucijama neizbježno nastaju. Jedna od takvih procedura je i zviždanje.
Zbog toga, smatra Ceva, institucije imaju dužnost stvoriti uvjete kojima će potaknuti svoje zaposlenike ili članove na zviždanje, ili ih barem neće aktivno demotivirati protiv zviždanja. O individualnoj dužnosti zviždanja možemo govoriti tek kada postoje institucionalni uvjeti za sigurno zviždanje, tj. kada instutucije dobro funkcioniraju i nastoje ukloniti greške u svom radu. Ovo, naravno, ne znači da je zviždanje u loše uređenim i teško korumpiranim sustavima loše, nego samo da je previše zahtjevno (u tako lošim okolnostima) zviždanje (i prihvaćanje loših posljedica za pojedinca – zviždača) smatrati dužnošću pojedinca.
Cijelo je predavanje, zajedno s dugom raspravom, snimljeno i dostupno je ovdje.
Organizatori iz Udruge “Kulturni front”, Amadria park hotela Opatija i Filozofskog fakulteta u Rijeci zahvalili su svim sudionicima i najavili početak ljetne stanke u provođenju projekta koja će trajati do jeseni.
*Izvještaj preuzet sa službene stranice projekta “Opatija Coffeehouse Debates”
Ostavite komentar