Ajme taj nesretni naziv “Abbacon”. To je bio jedan od onih pokušaja kada naziv grada (op.a. Abbazia tal. Opatija) pokušaš spojiti sa onime što radiš u njemu, pa smo mi dodali nastavak “con”. I onda shvatiš da ljudi misle da se radi o konvenciji obožavatelja švedske pop senzacije ABBA. Da, bila je to prva „ SF konferencija“ ikada održana u Opatiji. Koštala nas je oko 500 kn i jedno dva tri tjedna organizacije. Došlo je oko 50 ljudi. Prvi dan smo imali uvod na način da smo ispijali vampirske koktele u vološćanskoj Skalinadi te slušali vampirske priče u društvu Ernieja Gigante Deškovića, Zorana Krušvara, Borisa Perića te Davora Šišovića, a poslije gledali Herzogov Nosferatu. Idući dan je bio D&D turnir u Vili Antonio gdje sam shvatio da još netko u Opatiji igra D&D osim nas trojice. Također, taj dan sam upoznao Korada Korlevića, nositelja zvijezde na opatijskoj ulici slavnih, kojem sam izmjenjivao slajdove na njegovom laptopu jer nismo imali pointera. Upoznao sam tada i organizatore Istrakona koji su nam tom prilikom zaželjeli da ne posustanemo. Svidjela nam se ta skupina kreativaca koje smo okupili i s kojima smo se družili.

Iduće godine rekli smo da se odvajamo od Op.Art Quisisana festivala i da idemo sami. Ovaj put se ozbiljnije pripremamo jer računamo na čak 2.000 kn od Grada Opatije koje nam je „obećao“ tadašnji gradonačelnik Muzur, a za koje je lobirao i opatijski sf & fantasy pisac Ernie Dešković. Ja predlažem da promijenimo ime i usvajamo ime Liburnicon. Dodajemo „c“ umjesto pohrvaćenog „k“ u nastavku „kon“, zato jer želimo biti drugačiji i malo internacionalniji. Također, kasnije dodajemo imenu da smo Festival, a ne klasična konvencija. Radimo prvu video najavu, web stranicu, zovemo medije, tiskamo plakate, letke, popunjavamo bogat program, osiguravamo prostor s kompjuterima za novinare (!), donosimo šank s pivom (!), imamo turnire, imamo video projekcije, štandove, printamo majice sa logotipom Liburnicona (Šuker riješio stvar), imamo tu i izložbe te dječji program jer od početka smo svjesni da je na neki način „odgoj“ publike jako bitan za budućnost festivala. Goste, posjetitelje (da, posjetitelje!) iz Zagreba i dalekih krajeva smještamo u hotel (!) koji plaća Grad Opatija. U cijeloj se toj zaluđenosti zadužujemo i idemo u minus jer, naravno, očekujemo od ulaznica da će se vratiti. Kad ono…
„U zraku se osjetio neki čudan smrad, kao da gori plastika. Sijevnulo je u glavnom hodniku i tri glavne sobe ostale su bez struje. Stare električne instalacije u zgradi Vile Antonio samo su čekale jednog malo jačeg potrošača da izgore. Žice u razvodnoj kutiji (i po svim hodnicima i prostorijama u zidovima) su se istopile i jedini način za popravak je bio stavljanje novih instalacija. Kada smo otvorili ormarić sa strujom vidjeli smo da je osigurač držao čaval od 10 cm da slučajno ne izleti. I tako, dok smo mi organizatori trčali po hodnicima te pokušavali vratiti struju, posjetitelji su se polagano pokupili na noćno kupanje i izlazak u Opatiju. Program je u potpunosti zamro, a jedino LARP-eri vampiri nisu bili utučeni.“ Izvještaj sa Liburnicona 2007., Parsek br. 94
Drugi dan je prošao izuzetno dobro, došlo je više ljudi i program je oduševio sve posjetitelje. Posebno su dojmljive bile naše novostvorene Liburniconske igre. Šuker je izmislio „Star Trek boćanje“ koji ljudi obožavaju igrati. Bilo je tu kasnije i puno drugih naših igara npr. „Slijetanje na Mjesec“, „Gnoma s ramena“ i sl. Jedino što je ostavilo gorak okus nakon Liburnicona 2007. je što smo svi bili preumorni, neki su se među nama i posvađali (a bilo nas je samo pet: Lesinger, Šuker, Kero, Pavletić i Cerovac), a prvi Liburnicon je financijski spasio naš prijatelj i veliki dobročinitelj Marijan Gvozdić jer je minus od preko 2.000 kn tada platio iz vlastitog džepa.
Marijan Gvozdić zvan Mecena, 25.07.2007.:
„Vratit ćete mi to jednog dana“
KF, 2024.:
„LOL